Autor: Nedžad Junuzović
Odmah po završetku Drugog svjetskog rata William Shockley, John Bardeen i Walter Brattain su objavili rezultate svojih otkrića vezanih za poluvodički sklop koji daje određeno pojačanje signala. Otkriće nazvano tranzistor, za koje su 1956. dobili Nobelovu nagradu iz fizike, imalo je vjerovatno najveći uticaj na dalji razvoj već pokrenute digitalne revolucije. Zanimljivo je da su naučnici svoj izum predstavili svim vodećim proizvođačima elektronskih uređaja u to vrijeme. I svi do jednog su ih odbili. Zapravo, odbili su ih uglavnom iz istog razloga. Imali su već uspostavljene linije proizvodnje televizora, radio prijemnika i ostalih uređaja temeljenih na provjerenoj tehnologiji zasnovanih na “elektronskim cijevima”. Također, imali su sigurno tržište i odlične prihode. Dodatno, performanse tranzistora u to vrijeme bile su dosta lošije od karakteristika elektronskih cijevi. Imali su sve razloge da se u tom trenutku ne upuštaju u avanturu sa novom tehnologijom i svim izmjenama koje je ona sa sobom nosila.
Svi su ih odbili. Svi, osim suvlasnika jedne, tek osnovane i u svjetskim razmjerama potpuno beznačajne kompanije. Kompanije sa oko 120 zaposlenih, od kojih su trećina bila inženjeri različitih profesija, bivši vojnici japanske armije, u ratu poražene i potpuno devastirane zemlje. Masaru Ibuka se nošen snažnom vizijom razvoja 1952. godine, bez znanja engleskog jezika, zaputio na put u daleke Sjedinjene Američke Države. U jednoj od besanih noći pomislio je kako bi nova tranzistorska tehnologija, ako dobiju priliku, mogla pomoći razvoju vlastite kompanije. Vjerovao je da bi njegovi inženjeri mogli razviti nove proizvode zasnovane na toj tehnologiji. O tranzistorima je znao samo onoliko koliko je mogao pročitati u objavljenim stručnim časopisima nekoliko godina ranije. Također, znao je da se tranzistori tada nisu primjenjivali za rad u visokofrekventnom području te da pojačani signal ima više šuma nego što je to slučaj sa elektronskim cijevima.
Ipak, “Tokyo Telecommunications Engineering Company“, kasnije promijenivši ime u SONY, 1953. godine zatražila je i dobila prava korištenja patentirane tranzistorske tehnologije. Ibukini inženjeri su unaprijedili tranzistor te dvije godine kasnije uspješno proizveli prvi tranzistorski radio prijemnik, popularni TR-55. Naravno, sve navedene kompanije koje su inicijalno odbile tranzistorsku tehnologiju kasnije su je prihvatile. Međutim, neke radi kašnjenja nisu uspjele održati svoje mjesto na svjetskom tržištu, a rijetko koja je uspjela dostići SONY.
Slično kao i sredinom prošlog vijeka, tako smo i danas pred vratima nove tehnološke revolucije. Na sličan način različite kompanije različito reaguju na promjene koje se odvijaju pred našim očima. Još sredinom prošlog vijeka ustanovljena su određena predviđanja, formulisana kao tri ključna zakona važna za razumijevanje digitalne transformacije.
Moore-ov zakon, formulisan od strane Gordona Moorea 1965. godine, predviđa da se broj tranzistora na integriranim krugovima udvostručuje otprilike svake dvije godine, što ima za rezultat eksponencijalni rast računarske snage. Podaci o broju tranzistora i njihovom rastu temelje se na istraživanjima i analizama industrije poluvodiča, kao i izvještajima proizvođača čipova koji dokumentuju napredak u tehnologiji.
Butter-ov zakon odnosi se na brzinu prijenosa podataka i predviđa da će se ona povećavati eksponencijalno s vremenom i da se trošak prenosa jednog bita podataka prepolovljava svakih 18 mjeseci omogućavajući brži pristup internetu i veću propusnost mreža. U 1990-ima, brzina prijenosa podataka putem dial-up interneta bila je otprilike 56 Kbps do 1 Mbps, što je bilo standardno za većinu kućnih korisnika u to vrijeme. Ova brzina se odnosila na modemsku vezu koja je bila najčešće korištena za pristup internetu.
Kryder-ov zakon, koji se odnosi na pohranu podataka, procjenjuje da kapacitet pohrane na čvrstim diskovima raste eksponencijalno, koji se udvostručjuje otprilike svake godine, dok cijena po gigabajtu opada. U 2005. godini, kapacitet pohrane na čvrstim diskovima (HDD) i drugim uređajima za pohranu značajno se povećao. U to vrijeme, mnogi komercijalni čvrsti diskovi su nudili kapacitete od 100 GB i više, a neki modeli su već prelazili taj kapacitet.
Sa dijagrama je vidljiv eksponencijalni razvoj tehnologija, međutim stepen prihvatanja i implementacije novih digitalnih rješenja od strane kompanija sasvim sigurno danas ne prati eksponencijalnu krivu. Dakle, postoji ogroman potencijal koji treba znati iskoristiti. Ključno pitanje je na koji način to učiniti. Naravno, tema je obimna. Njom ćemo se baviti u narednim tekstovima. Važno je krenuti na pravi način:
- Pripremite organizaciju za provođenje digitalne transformacije. Alocirajte sredstva. Utvrdite digitalnu strategiju. Osigurajte okruženje koje će omogućiti dobru saradnju timova i inovacije. Angažujte timove i definišite projekte te inicijative kojima ćete započeti svoj put transformacije.
- Počnite sa postepenom implementacijom i jednim projektom iz portfolia definisanog digitalnom strategijom. Vodite računa da softver nije isto što i digitalno rješenje, već je samo njegova jedna komponenta. Digitalno rješenje čine tri komponente: softver, procesi i edukovani ljudi. One trebaju biti međusobno izbalansirane i usaglašene. Vanjska kompanija vam može isporučiti softver ali ne i digitalno rješenje. Zato je važno da formirate vlastiti interni tim sa vašim voditeljem projekta. Potrebno je, zapravo, tokom realizacije projekta razviti odgovarajuće digitalno rješenje za kompaniju.
- Pratite ostvarene rezultate i na osnovu njih ažurirajte svoju digitalnu strategiju. Digitalna strategija uzima u obzir vremenski raspon od jedne do, najviše, dvije godine. Ovakva agilnost na strateškom nivou je moguća jedino uz agilnost na operativnom nivou, tj. nivou implementacije pojedinačnih projekata. Možemo reći da su, u ovom smislu, agilna i digitalna transformacija kompanije ,,dva lica istog novčića”.
Za promjenu smijera kompanije, kroz cijelu poduzetničku istoriju, kao što upečatljivo možemo vidjeti na primjeru gospodina Ibuke, je najvažnije hrabro, odlučno i informisano vodstvo. Dakle, hrabro naprijed. Ukoliko želite, slobodno me kontaktirajte.